Strahovi u djetinjstvu
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 6 | Nivo: Filozofski fakultet

UVOD
Strahovi i različiti oblici anksioznosti sastavni su dio razvoja svakog djeteta , a me usobno vrlo isprepleteni i teško ih je razlikovati. Dok strahovi uključuju istovjetne reakcije na specifične podražaje, anksioznost je u većoj mjeri difuzna reakcija na nespecifične podražaje. Epstein (1972; prema Vulić-Prtorić,2002) navodi kako kod anksioznosti postoji dominantan osjećaj neugode koji je vremenski trajniji, dok kod straha neugoda nestaje brzo nakon rješavanja opasne situacije. Pokušaji klasifikacije strahova su česti te tako Poulton i sur.(1997; prema VulićPrtorić,2002) dječje strahove klasificiraju u četiri kategorije obzirom na njihov sadržaj : socijalni strahovi, specifični, agorafobični strahovi te višestruki strahovi. Ollendick (1995; prema Vulić-Prtorić,2002) navodi kako su najčešći strahovi kod djece konzistentni kroz dob, spol i kulturalnu pripadnost, a dijeli ih u pet osnovnih kategorija : strah od neuspjeha i kritiziranja, strah od nepoznatog, strah od ozlje ivanja i malih životinja, strah od opasnosti i smrti te strah od medicinskih postupaka. Prema Reissiovoj teorija fobija, strahova i paničnih napada (1991; prema Vulić-Prtorić,2002) postoje tri temeljna i veći broj svakodnevnih strahova. Temeljni su strahovi prema Reissu oni koji uključuju one podražaje koji su zastrašujući za većinu ljudi, a čine ih strah od ozljede i bolesti koji uključuje strah od smrti, strah od negativne evaluacije te anksiozna osjetljivost odnosno strah od straha. Svakodnevni strahovi su pak oni koji se logički mogu reducirati na temeljne strahove, a neki od njih su strah od životinja, visina te socijalni strahovi. Iako su strahovi sastavni dio razvoja svakog djeteta, doga a se da postanu toliko intenzivni i dugotrajni da rezultiraju značajnom neugodom i uznemirenošću djeteta. U takvim se sitacijama nameće pitanje radi li se o prolaznom strahu ili se radi o anksioznim poremećajima i fobijama. U razlikovanju normalnih od patoloških oblika strahova koristi se pet osnovnih kriterija : 1. situacijska primjerenost - strah se procjenjuje obzirom na kontekst u kojem se javlja te se procjenjuje njegova primjerenost i opravdanost u odre enoj situaciji 2. intenzitet simptoma, koje se može kretati od blažih simptoma pa sve do paničnog napada, a najčešće varira ovisno o stupnju i blizini zastrašujuće situacije
1
3. trajanje simptoma kao dijagnostički pokazatelj te je odre en kriterijima. Tako je npr. kod mjeseci. 4. stupanj u kojem simptomi ometaju svakodnevno funkcioniranje - odnosi se na značajnu neugodu ili poteškoće na planu socijalnog, školskog i svakodnevnog funkcioniranja 5. razvojna primjerenost straha - u slučaju kada simptomi nisu primjereni dobi djeteta, kada postanu toliko intenzivni da ometaju svakodnevno djetetovo funkcioniranje dijgnosticira se anksiozni poremećaj Sadržaj samih strahova mijenja se s vremenom kao rezultat djetetovih razvojnih iskustava i povećanih kognitivnih sposobnosti, te su tako neki od najčešćih strahova djece predškolske dobi strah od životinja, strah od liječnika, strah od pljačkaša, otmičara i lopova, strah od vremenskih nepogoda, strah od imaginarnih bića te noćni strahovi i more. Obzirom na broj strahova istraživanja su pokazala kako mla a djeca doživljavaju veći broj strahova od starije djece, te kako djevojčice doživljavaju veći broj strahova od dječaka(Vulić-Prtorić,2002). osoba mla ih od 18 godina za dijagnozu specifične fobije ili generaliziranog anksioznog poremećaja potrebno da simptomi traju najmanje 6

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]